понедељак, 11. мај 2009.




Park obuhvata osnovnu planinsku masu Durmitora, djelove i površi jezera i Pivske planine, gornje djelove kanjonskih dolina Grabovice i Komarnice, kanjonsku dolinu rijeke Tare i kanjone njenih pritoka Sušice, Vaškovske rijeke i Drage. Prostire se na površini od 39.000 hektara, na teritoriji pet crnogorskih opština: Žabljak, Šavnik, Plužine, Mojkovac i Pljevlja. Najveći vrh planine Durmitor je Bobotov kuk, sa 2.525 mnm. Na preko 1.500 metara nadmorske visine nalazi se 18 ledničkih jezera. U ovim krajevima nazivaju ih "gorske oči". Najveće i najljepše je Crno jezero. Ime je dobilo zbog odraza visoke četinarske šume koja ga okružuje. Čitavom bajkovitim pejzažom dominira gorostasni vrh Međed koji se izdiže iznad jezera.


Nalazi se u centralnom dijelu planine Bjelasice, između rijeke Tare i Lima. Najveća prirodna vrijednost ovog parka je Biogradska gora, koja zauzima površinu od 1.600 hektara i jedna je od poslednje tri očuvane prašume na Starom kontinentu. Centralno mjesto u parku zauzima Biogradsko jezero. Od 1878. godine, kada su lokalna bratstva i plemena poklonila ovo područje tadašnjem gospodaru Crne Gore - knjazu Nikoli, koji je ovaj biser prirode proglasio za "knjažev zabran" – područje je pod zaštitom države. U parku ima 26 biljnih zajednica sa oko 2.000 vrsta i podvrsta. Evidentirano je više od 200 vrsta ptica, među kojima i orao krstaš. Faunu čine jeleni, srne, divokoze, vukovi, divlje svinje, lisice, zečevi, a prostor NP je stanište za više od 350 vrsta insekata. Na visini od 1.094 metra, u srcu prašume, smjestilo se Biogradsko jezero, najveće i najpoznatije u nizu ledničkih jezera na području Nacionalnog parka. Ono je poznato izletište, sa uređenim parking prostorom, restoranom, bungalovima, osvijetljenim šetačkim stazama i kamping prostorom. U ljetnjim mjesecima privlači veliki broj turista, pogotovo tranzitnih koji se na putu prema moru ovdje zaustavljaju tražeći skrovište od visokih temperatura. Prostor Nacionalnog parka i Biogradskog jezera poznat je i po arheološkim lokalitetima, sakralnim spomenicima i narodnom graditeljstvu - brvnarama, kulama, vodenicama itd.


Svojim polozajem Crna Gora pripada srednjem Mediteranu, odnosno Juznoj Evropi. Zajedno sa Republikom Srbijom, sa kojom se granici na sjeveru, ona cini federalnu drzavu - Saveznu Republiku Jugoslaviju. Na jugoistoku se granici sa Albanijom. Sa juga je od Italije dijeli Jadransko more, a na zapadu susjedi su joj bivse jugoslovenske republike Hrvatska i Bosna i Hercegovina.
Vazdusnom linijom, Podgorica glavni grad Crne Gore, udaljena je od Rima oko 500 kilometara, Pariza i Berlina oko 1500, Moskve blizu 2000 i Njujorka skoro 2 500 kilometara.
Ime Crna Gora je vjerovatno izvedeno prema tome sto su u srednjem vijeku planina Lovcen, njegova predgorja i podrucja starocrnogorskih planina bili pokriveni gustim, "crnim" sumama. Crna Gora prvi put se pominje 1276 godine, od kada postepeno zamjenjuje starije nazive za ovu geografsku i drzavnu oblast Duklja i Zeta. Italijanski izvori takodje je biljeze kao Montagna Negra, Montenegro ili Monte Negro, i otuda je naziv za nju, Montenegro, usao u zapadnoevropske jezike.
Geografske cjeline i kontrasti
Da opservacija italijanskog botanicara Baldacija o "poeticnosti i pateticnosti" crnogorske prirode nije lirsko pretjerivanje, govori cinjenica da je Crna Gora i primorska i kontinentalna i planinska zemlja. U njoj postoje cetiri klimatska tipa sa mnogo manjih prelaza i varijacija. Na sredini izmedju suptropskih i subpolarnih podrucja, nad njom se smjenjuje vazduh koji prodire od Afrike prema sjeveru i polarni koji ide prema jugu.
U Crnoj Gori ima 40 jezera. Osamdeset odsto teritorije Crne Gore cine sume, prirodni pasnjaci i livade. Ovdje rastu 2833 biljne vrste i podvsrte. Dakle, na svega 0,14 odsto povrsine kontinenta - koliko obuhvata Crna Gora zastupljena je gotovo cetvrtina biljnog svijeta Evrope.
Crna Gora je zemlja prirodnih rariteta. U njoj su na malom prostoru izdiferencirane cetiri geografske cjeline
Primorje
Izrazit kontrast ostalim geografskim cjelinama i zapravo mediteransku fasadu Crne Gore, predstavlja primorski dio.
Sirina Jadranskog mora najveca je izmedju Crne Gore i juzne Italije (oko 200 km). Taj dio Jadranskog mora je i najdublji (najveca dubina je 1330 m, na udaljenosti od 120 km jugozapadno od Boke Kotorske).
Obalska linija duga je 293,5 km, od cega su 52 km plaze. Crnogorsko primorje je veoma uzak pojas (od 2-10km), od unutrasnjosti odijeljen visokim i strmim kraskim planinama Rumijom, Sutormanom, Orjenom i Lovcenom. Obala je veoma razudjena, sa brojnim zalivima i zatonima. Najimpresivniji i najveci je Bokokotorski zaliv, koji predstavlja najjuzniji fjord na svijetu.
Zaravan dubokog krsa
Posebnu geomorfolosku oblast u Crnoj Gori cini zivopisni krecnjacki predio. Ovaj krajolik cini potpun kontrast Primorju nad kojim se doslovno nadvija. Biljni i zivotinjski svijet je ovdje vise nego oskudan. Mala parcad plodne zemlje nalaze se u kraskim poljima i vrtacama, nalik kraterima.
Krecnjak lako propusta vodu pa ni bogate godisnje padavine ovdje ne pomazu mnogo. Interesantno je da bas u tom predjelu, u Krivosijama iznad Boke Kotorske, prosjecno padne oko 480 mm vodenog taloga dnevno, sto ovu oblast cini najkisovitijom u Evropi. Paradoksalna situacija: obilje kise i gotovo nimalo vode za ljude. U ovoj oblasti nalazi se Nacionalni park "Lovcen".
Udolina srednje Crne Gore
Skadarsko jezero, plodna Zetska ravnica sa dolinom rijeke Zete i Niksickim poljem, predstavljaju trecu geomorfolosku oblast u Crnoj Gori. To je niski i jedini ravnicarski dio Crne Gore.
Nadmorska visina Zetske ravnice u sjevernom dijelu iznosi oko 40 metara, dok je Niksicko polje, koje joj prostorno pripada, cak 500 metara vise.
Ravno plodno zemljiste uz rijecne doline idealno je mjesto za ljudska naselja, pa je u Zetskoj ravnici, dolini Zete i Niksickom polju, najveca koncentracija stanovnistva u Crnoj Gori. Tu su i dva najveca grada u Republici – Podgorica i Niksic.
U ovoj oblasti nalazi se Nacionalni park "Skadarsko jezero".
Visoke planine
Sjeverni dio Crne Gore je oblast visokih krecnjackih planina. Sa zaravni i povrsi nadmorske visine oko 1700 metara izdizu se prostrani planinski vijenci i grebeni (Durmitor, Bjelasica, Komovi, Visitor), visoki preko 2000 metara. Ovi planinski vijenci su bogati pasnjacima, sumom i mnostvom planinskih jezera, kojih u Crnoj Gori ima 29. Rijeke Piva, Tara, Moraca, Cehotina i njihove pritoke su u krecnjackom dijelu terena izdubile duboka, uska korita strmih strana – kanjone jedinstvene po ljepoti i velicini. Kanjon Tare je po velicini drugi na svijetu.
U ovim oblastima nalaze se dva velicanstvena nacionalna parka – Biogradska Gora i Durmitor.

Klima
Kontrasti tla povezani su i sa klimom. Dok na Crnogorskom primorju vlada sredozemna klima, u najblizem zaledju, samo na desetak kilometara vazdusne linije, vec je kontinentalna klima. Dinarski vijenac planina Orjen, Lovcen i Rumija uzdize se strmo nad morsku obalu i kao dzinovska kulisa uveliko sprecava prodiranje primorske klime u unutrasnjost. U primorskoj zoni srednje temperature vazduha u julu se krecu izmedju 23,4 oC i 25,6 oC. Ljeta su obicno duga i suva, a zime kratke i blage.Dolinom Bojane, preko bazena Skadarskog jezera i uz rijeku Moracu, uspije da prodje jaci toplotni val, koji Podgoricu cini najtoplijim gradom u Jugoslaviji.
U sredisnjem dijelu Crne Gore, u oblasti Zetske i Bjelopavlicke ravnice, temperature u julu iznose 26,4 (Podgorica), 25,4 (Danilovgrad). Apsolutni maksimum dostize ponekad i 40 oC. Srednje januarske temperature krecu se oko 5 oC, dok je apsolutni minimum -10 oC.
U oblasti visokih kraskih planina klima je tipicna subalpska, sa hladnim i snijeznim zimama i umjerenim ljetima. Dok je na Crnogorskom primorju i u bazenu Skadarskog jezera snijeg prava rijetkost, dotle na planini Durmitor napada i do - pet metara. U sjevernim krajevima Crne Gore, a posebno na visokim planinama, zbog malih isparenja, snijeg se zadrzava nekoliko mjeseci, pa i citavu godinu.