уторак, 14. април 2009.


durmitor

Polazeći od bogastava i specifičnih vrijednosti, u okviru Nacionalnog parka Durmitor je izdvojeno sedam područja sa posebnim režimom zaštite i to: prašuma smrče i jele u slivu Mlinskog potoka; kompleks crnog bora na Crnim podima u kanjonu Tare; Crno jezero sa šumom u neposrednoj blizini; dolina Škrčkih jezera i uže područje kanjona Sušice; Barno jezero sa najbližom okolinom; Zabojsko jezero sa okruženjem; i uza kanjonska dolina rijeke Tare. Prirodne vrijednosti Durmitora i rijeke Tare dobile su dvostruko međunarodno priznanje i potvrdu. Naime, u okviru projekta ''Biosfera i čovjek'' rijeka Tara je 1977. godine upisana u ekoloski rezervat biosfere svijeta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom. Nacionalni park Durmitor je 1980. godine proglašen za svjetsko prirodno dobro i upisan je u registar svjetske kulturne u prirodne baštine, koja se vodi pri UNESCO-u.Masiv Durmitora pruža idealne uslove za planinarenje. Na realtivno malom prostoru, moćnim tektonskim djelovanjem, stvoren je planinski svijet fantastičnih oblika. Oštri vrhovi, neki poput alpskih igala (Minin bogaz, Zupci, Sohe) i oni drugi, masivne kupole i pleća ili strana šarom isjeckana na prutove (Prutaš, Šareni pasovi,), vertikalno zasječeni (Savin kuk , Šljeme,) odjeveni u ruho unikatno (Međed), jarko obojeni (Crvena Greda) ili oni treći sedleni (Sedlen greda), uvijeni ( Uvita greda), obli (Obla glava), usamljeni ( Stožina) i dr. Zastrašujući, tamni, svijetli, minijaturni, gorostasni i svi oni skupa, na najbolje markiranom planinom na ovim prostorima su pravi raj za planinare. U nastavku ćemo Vam predočiti odabrane planinarske ture ka nekoliko navisočijih vrhova Durmitora.
BOBOTOV KUK – 2.523mBobotov kuk je najviši vrh na Durmitoru. Uspon na ovaj vrh nije samo trofej planinarskog poduhvata, već i impresivno saznanje i doživljaj raznolikosti planinskog reljefa. Ovo naročito važi za uspon sa sjeverne strane od Žabljaka. Već u podnožju, prolazi se kroz prašumsku zonu usred koje se nalazi Crno jezero. Poslije uspona, strmom stranom i neravnim dnom moćnog ledničkog toka, stiže se u katun Lokvice. Odavde, preko Biljegovog dola i ledničkog cirka Valoviti do, ugledaćete divovski lednički cirk Škrku, dubine 800 m. Odatle, nekih dvadeset minuta hoda, stiže se na sam vrh. Vidik sa Bobotovog kuka je nezaboravan i zahvata široko područje u radijusu od nekoliko stotina kilometara – od planine Rudnik na sjeveru do Orjena i Jadranskog mora na jugu, i od Kopaonika na istoku do Čvrsnice na zapadu. Osobito upečatljiv utisak ostavljaju planinski lanci crnogorskih planina, ispresijecani riječnim dolinama i živopisnim kanjonima, kao i zatalasane planinske površi, smještene oko Durmitora. Pogled na masiv Durmitora otkriva svu ljepotu nastanka ove planine, a poseban doživljaj predstavlja pogled na Škrčku uvalu i dva prekrasna jezera smještena u njoj, zatim nevjerovatne figure Šarenih pasova, neobični izgled grebena Zubci i panoramu Valovitog dola, preko koga se vidi Crno jezero i Jezerska povrč. Opisani jednodnevni izlet je nezaboravan i ne ostaje samo na njemu. Trajanje uspona 5h i 30 min.
BEZIMENI VRH - 2.487mŽabljak (1.450 m) – Lokvice (1.800 m) – Biljegov do (1.965 m) - Valoviti do (2.080 m) - Bezimeni vrh (2.487 m). Trajanje uspona 5 h i 15 min. Visinska razlika 1.040 m. Vrlo naporna tura, zbog prelaska prostranog krševitog područja. Pod samim vrhom se nalazi snježnik, do početka avgusta.
MININ BOGAZ – 2.387mPrvi je na rang listi durmitorskih vrhova po vitkosti. Oštar vrh, alpska igla, nosi ime pastira i lovca koji je na ovom vrhu i oko njega imao svoju čekalicu. Uspon od Žabljaka (1.450 m) - Lokvice (1.800 m) - Biljegov do (1.965 m) - Sagorjele ploče (2.120 m) - Minin bogaz (2.387m). Trajanje uspona 4h i 15 min. Naporna tura, zbog prelaska prostranog krševitog područja.
MEĐED – 2.287mDok je Crno jezero, taj drugi član velelepnog pejzaža, postalo šetalište, kupalište za sve brojnije turiste, njegov gorostasni susjed, nesebično podarivši blistavim jezerskom ogledalu svoj tamno zeleni lik, na radost obožavalaca prirode, ostao je “devičanski” čist. Za one planinare, koji nemaju planinarskog iskustva kretanja po srednje visokim planinama, ova tura na Međed je najeksponiranija i na mnogim mjestima zahtijeva veliku pažnju pri kretanju. Žabljak ( 1.450m) - Inđini dolovi (1.750 m) - Klještina - Mali međed (2.223 m) – Grebenski prelaz do Velikog Međeda (2.287m). Trajanje ture 4 h.
SAVIN KUK - 2.313mUz Međed, ovo je posjetiocima Durmitora najpoznatiji vrh. Staza do samom vrha, napravljena je još početkom dvadesetog vijeka za izlazak crnogorskog suverena Kralja Nikole prvog. Osim toga, ovaj vrh je privlačan i zbog legende o Savinoj void, za koju se tvrdi da je ljekovita. Predlažemo sledeću maršutu: Crno jezero (1.416 m) – izvor – Točak ( 1.540 m) - Mioč Poljana (1.569 m) – Savina voda (2.212 m ) – Savin kuk (2.313 m). Duzina trajanja 3 h.
ŠLJEME – 2.455mŠljeme nije u pravom smislu vrh, već prostrana krečnjacka gromada zaravnjenog tjemena, na visini od 2.400 metara, duzine 2 km, sa koga se u vidu glavica siroke osnove, nižu najizrazitiji vrčici do visine od 2.455 m, koliko dostiže najviši od njih. Žabljak (1.450m) – Motički gaj – Poljana - Korita - Panalj (1.813 m) - Šupljika (1.930 m) - Čista strana – Vrh Šljemena ( 2.455 m). Trajanje uspona 4h i 30 min. Visinska razlika 1.001 metar. Veoma naporna tura, obzirom na daljinu i visinsku razliku.
PLANINICA - 2.330mOvaj durmitorski vrh sve vise stiče glas prvorazrednog vidikovca, na čvorištu najviših vrhova Durmitora. U slučaju pogodnog vremena, može se provesti šitav dan u odmoru i doživljavanju najživopisnijeg planinskog svijeta kod nas. Žabljak (1.450m) – Ivan do (1.470 m) – Zminje jezero (1.520 m) - Ališnica - Planinica (2.330 m). Trajanje ture 4 h. Visinska razlika 900 m.
CRVENA GREDA – 2.175mU luku planinske panorame visokog Durmitora, posmatrane od Žabljaka, Crvena greda sa Velikim Štuocem završava ovaj impozantni luk na ivici kanjona Tare. Žabljak (1.450 m) - Ivan do – Bosača – Jablan jezero ( 1.880 m) - Crvena greda (2.175 m). Trajanje ture 3 h. Do Jablan jezera lako, a dalje umjereno naporno zbog znatne visinske razlike i prostranstva područja kretanja.
PRUTAŠ - 2.393mPrutaš je izuzetan vrh, ne samo na Durmitoru, već i šire. Krase ga blage linije grebena, zelene planinske strane, čudesni kosi slojevi ¨Prutovi¨, po kojima je dobio ime. Ako neki vrh na Dumritoru može biti sinonim prijatnog uspona i uživanja u čarobnoj visokogorskoj sredini, onda je to svakako Prutaš, Dobri do- izvor Šarban 1.700 m - Škrčko ždrijelo (2.114 m) – Prutaš (2.393 m). Trajanje 3 h i 15 min. Ovo su samo neki od durmitorskih vrhova koje možete, da ne kažemo i morate, osvojiti kada posjetite ovu planinu. Prilikom obilaska durmitorskih vrhova, imaćete priliku da se upoznate i sa LEDENOM PEĆINOM, u kojoj se priroda poigrala i stvorila predivne ledene ukrase, stalaktite i stalagmite. Zadovoljstvo disanja čistog vazduha, uživanja u netaknutoj prirodi i ukus studene planinske vode, ne može se opisati riječima - to se mora doživjeti.



Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj Gori. Najviši vrh je Bobotov kuk visok 2 523 metara. Smatra se da ime Durmitor potječe od keltskih riječi koje znače "planina puna vode.”
Predjeli Durmitora, po ljepoti i neokrnjenosti rijetko i autentično djelo prirode, proglašeni su nacionalnim parkom 1952. godine. Smješten na sjeverozapadu Crne Gore, park obuhvaća osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, zauzimajući površinu od 39 000 ha.
Osnovna odlika reljefa durmitorskog područja jest prostrana visoravan na 1 500 metara nadmorske visine, koju presjecaju duboke kanjonske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2000 metara nadmorske visine i među njima najviši Bobotov kuk sa 2 523 m.
Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera, nazvanih gorske oči, na visinama iznad 1 500 m. Najveće i najatraktivnije je Crno jezero. Veličanstvenosti pejzaža doprinose, pored ljepote jezerskog basena i blistave vodene površine, prostrani šumski predio koji ga okružuje i vrh Međeda, gorostasno uzdignut nad njim. Udaljeno je 2 km od planinskog gradića Žabljaka, zimskog turističkog centra Crne Gore.
Među najljepšim ukrasima parka su i bistre, silovite rijeke koje su ovom području podarile razne kanjonske doline. Posebno impresionira rijeka Tara, kako ljepotom i pokretom svojih voda, tako i dubinom i pejzažem kanjona.
Po bogastvu flore i faune, složenosti ekosustava, zastupljenosti preko 1 300 vrsta vaskularnih biljaka što predstavlja izuzetnu koncentraciju sa velikim brojem endemičnih i reliktnih vrsta, Durmitor predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost i trajnu inspiraciju znanstvenika i ljubitelja prirode.
Durmitorski nacionalni park obiluje značajnim brojem spomenika kulture od antičkog perioda do najnovijeg doba. Najkarakterističniji su srednjovjekovni spomenici: razvaline gradova i utvrđenja, mostovi i karaule, nekropole i samostanske kompleksi u dolini rijeke Tare.
Sva raskoš prirodnih ljepota, ambijentalnih i kulturnih vrijednosti Durmitora i rijeke Tare, preovladala je da se nacionalni park Durmitor uvrsti u popis Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u Parizu 1980. godine, dok je rijeka Tara i njena kanjonska dolina, UNESCO-vim programom Čovjek i biosfera 1977. godine uvrštena u svjetske ekološke rezerve biosfere.

Maglić je izgrađen od permskih stijena, mezozojskog vapnenca, dijabaza i malafira, a vidljivi su i lednički tragovi. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na oko 1600, a iznad te visine je plato s pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (s vrhom Crni Vrh), Rujevac, Sniježnica (Snježnica), Prijevor i Mratinjska Gora. Na Magliću se nalazi i Perućica, najveća prašuma u Europi te veliki cirk Urdeni dolovi sa Trnovačkim jezerom na 1517 m. Podnožje planine i sve padine su bogate vodom, s brojnim izvorima od kojih je najizdašniji Carev Do koji nikad ne prMaglić je dinarska planina u BiH, na državnoj granici s Crnom Gorom s najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini od 2386 metara.
Planina se nalazi oko 20 km jugozapadno od Foče uz granicu BiH i Crne Gore. Omeđena je rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku.esušuje.

Tragovi glecerske aktivnosti, kao rijetka prirodna vrijednost, nisu samo znacajni za proucavanje evolucije biljnog i zivotinjskog svijeta i globalne klime, vec predstavljaju i estetsku atrakciju. Ostri nazubljeni grebeni, nepristupacni vrhovi, duboki cirkovi, strme, vertikalne litice, brojna izvorista rijeka. Citave Prokletije nisu ni taknute ljudskom rukom

Snazni geotektonski poremecaji u proslosti, uslovili su slozen i raznovrstan sastav i reljef ovih planina. Najmocnija i najintezivnija glacijacija na Balkanu, ostavila je najdublje tragove glecerske erozije u obliku mnogobrojnih cirkova u kojima je zaostalo desetak manjih lednickih jezera i duboko urezanih valova. Jovan Cvijic je tvrdio da «ni u jednoj oblasti Balkanskog poluostrva gleceri nijesu ostavili tako duboke tragove svoje erozije kao u Prokletijama. To je poslije Alpa bila najglecernija planina u Evropi

Crnogorske Prokletije su samo manji dio ove posebne planinske skupine koja se nalazi izmedju Dinarida i Sarskih planina. Iako se veci dio ove planinske skupine nalazi u Albaniji, crnogorske Prokletije su znatno misterioznije i interesantnije turistima.
Planinski vijenci se postepeno izdizu u pravcu jugozapad sjeveroistok, sa oboda Zetsko-skadarske potoline i zavrsavaju spletom najvisih masiva Bogicevice, do prevoja Cakora i Rugova, u duzini oko 70 km, gdje se nalaze najvisi planinski grebeni, Maja jezerce-2694m na albanskoj teritoriji, Djeravica-2656m na srbijanskoj i Bogicevica-2358m na crnogorskoj teritoriji. Kontinuitet ovog mocnog visokoplaninskog sklopa geomorfoloski se nastavlja u pravcu sjevera nizom visokih planinskih vijenaca, preko Nedzinata-2341m, Cakora-2046m, Mokre planine-1932m, Hajle-2403m i Mokre Gore-2154m.

POGLED: Sa Orjena se pogledom moze ispratiti skoro cijela Crna Gora, sve od Prokletija i Lovcena pa sve do Durmitora. Sa Orjena se dobro vidi i Hercegovina, Popovo polje, dubrovacko primorije i nekoliko najjuznijih dalmatinaskih ostrva. U daljini se vidi i Bilecko jezero.

U ledenodopskim intervalima Orjen je bio u znatnoj mjeri zagleceren, daleko vise nego sto bi se to ocekivalo na osnovu njegovog geografskog polozaja, a glacijalna granica se nalazila vec na 1200 metara nadmorske visine. Primjera radi, na Prenju je ta linija pocinjala tek na 1680 metara nadmorske visine. Fenomen se objasnjava izuzetno velikom kolicinom padavina koju je Orjen primao u tim razdobljima. Velike kolicine snijeznih oborina dovodile su do formiranja glecera, na cije nekadasnje postojanje ukazuju brojni oblici reljefa.
Masiv Orjena i danas prima enormnu kolicinu padavina a Crkvice, selo na njegovom istocnom rubu, slovi kao najkisovitije mjesto u Evropi sa nekih 5 metara vodenog taloga godisnje! I pored tako velikih oborina voda je ovdje prava rijetkost. Tlo prvenstveno sacinjavaju veoma propusni slojevi krecnjaka, pa se izvori javljaju samo po rubnim dijelovima masiva, ili daleko u podgorini na rubovima Bokokotorskog zaliva. U centralnoj zoni ljudi se snalaze kako znaju, grade bunare, bistjerne a za kratke boravke koriste kapavice i snijeznice. Nedostatak povrsinskih voda i ljetne suse bili su ozbiljan problem za nekada razvijeno katunsko stocarstvo. Do drugog svjetskog rata gotovo svaki kutak planine koriscen je za ispasu. Danas su na najvecem dijelu Orjena jedini posjetioci planinari i lovci, a sume opet uzimaju maha. U narocitoj je ekspanziji bukva, koja i inace zauzima najvece povrsine.
Planina Orjen je posebno zanimljiva po svom glavnom vrhu - Zubacki kabao. Vrh se nalazi na 1894 metra nadmorske visine. Zubacki kabao je zanimljiv, ne samo u istoriskom kontekstu, vec i po svojim fizickim osobinama, nadmorskoj visini i bujnom pokrivacu. Sa svojih 1894. metra, ova kota predstavlja najvisu tacku vijenca primorskih Dinarida. Padine Zubackog kabla krase gorostasna stabla munike, rijetke vrste bora, endema Balkana i juzne Italije. Muniku je opisao prvi put u masivu Orjena austriski botanicar Maly Franz.

Orjen zauzima povrsinu od preko 400 kvadratnih km, od kojih najveci dio pripada Crnoj Gori, znatno manji Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), a periferni rub Hrvatskoj. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svom reljefu odaje upravo takav utisak. Od glavnog vrha granaju se brojni grebeni, gotovo radijalnog pravca sirenja, gradeci izmedju crkvicki, vrbanjski, zubacki i prostor Bijele gore.

уторак, 7. април 2009.


Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj Gori. Najviši vrh je Bobotov kuk visok 2.523 metara. Smatra se da ime Durmitor potiče od keltskih reči ``dru mi tore``koje znače "planina puna vode.”
Predeli Durmitora, po lepoti i neokrnjenosti retko i autentično delo prirode, proglašeni su nacionalnim parkom 1952. godine. Smešten na severozapadu Crne Gore, park obuhvata osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji deo kanjonske doline Komarnice, zauzimajući površinu od 39.000 ha.
Osnovna odlika reljefa durmitorskog područja jeste prostrana visoravan na 1500 metara nadmorske visine, koju presecaju duboke kanjonske doline i sa koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko 2000 metara nadmorske visine i među njima najviši Bobotov Kuk sa 2523 m.
Lepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera, nazvanih gorske oči, na visinama iznad 1500 m. Najveće i najatraktivnije je
Crno jezero. Veličanstvenosti pejsaža doprinose, pored lepote jezerskog basena i blistave vodene površine, prostrani šumski predeo koji ga okružuje i vrh Međeda, gorostasno uzdignut nad njim. Udaljeno je 2 km od planinskog gradića Žabljaka, zimskog turističkog centra Crne Gore.
Među najlepšim ukrasima parka su i bistre, silovite reke koje su ovom području podarile velelepne kanjonske doline. Posebno impresionira reka Tara, kako lepotom i pokretom svojih voda, tako i dubinom i pejzažem kanjona, čineći ga jednim od najlepših u svetu.
Po bogastvu flore i faune, složenosti ekosistema, zastupljenosti preko 1300 vrsta vaskularnih biljaka što predstavlja izuzetnu koncentraciju sa velikim brojem endemičnih i reliktnih vrsta, Durmitor predstavlja izuzetnu prirodnu vrednost i trajnu inspiraciju naučnika i ljubitelja prirode.
Durmitorski nacionalni park obiluje značajnim brojem spomenika kulture od antičkog perioda do najnovijeg doba. Najkarakterističniji su srednjevekovni spomenici: razvaline gradova i utvrđenja, mostovi i karaule, nekropole i manastirski kompleksi u dolini reke Tare.
Sva raskoš prirodnih lepota, ambijentalnih i kulturnih vrednosti Durmitora i reke Tare, preovladala je da se nacionalni park Durmitor uvrsti u spisak
Svetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog komiteta za Svetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u Parizu 1980. godine, dok je reka Tara i njena kanjonska dolina, UNESKO-vim programom Čovek i biosfera 1977. godine uvrštena u svetske ekološke rezerve biosfere.